Isak Samokovlija

Isak Samokovlija bio je bosanskohercegovački književnik i ljekar čije ime zauzima posebno mjesto u historiji bosanskohercegovačke književnosti. Njegove pripovijetke donose živu sliku Sarajeva i drugih bosanskih sredina prve polovine 20. stoljeća, a naročito života sefardskih Jevreja, njihovih porodica, svakodnevnih briga, nadanja i gubitaka. Pisao je jednostavno i neposredno, s mnogo razumijevanja za svoje likove, zbog čega njegove priče i danas djeluju blisko i ljudski. Samokovlija je rođen 3. septembra 1889. godine u Goraždu, u porodici sefardskih Jevreja. Djetinjstvo provedeno uz Drinu ostavilo je dubok trag na njegov kasniji književni rad. Nakon gimnazije u Sarajevu otišao je u Beč, gdje je završio studij medicine 1917. godine. Ljekarski poziv obilježio je veliki dio njegovog života, ali je književnost postala područje po kojem će ostati trajno zapamćen. Isak Samokovlija – književnik i ljekar Neobična povezanost između medicine i književnosti važna je za razumijevanje Samokovlijinog stvaralaštva. Kao ljekar radio je u Goraždu, Fojnici i Sarajevu i kroz svakodnevni kontakt s ljudima upoznavao različite društvene slojeve i njihove životne okolnosti. To iskustvo kasnije se osjećalo u njegovim pričama, naročito u pažnji koju je posvećivao siromašnim, obespravljenim i zaboravljenim ljudima. Samokovlija je svoje prve pripovijetke objavio sredinom 1920-ih. Njegova „Rafina avlija“ objavljena je 1927. godine, a dvije godine kasnije pojavila se njegova prva zbirka pripovijetki „Od proljeća do proljeća“. Time je započeo književni put na kojem će postati jedan od značajnih bosanskohercegovačkih pripovjedača. Književnost Isaka Samokovlije U središtu Samokovlijinog književnog svijeta nalaze se obični ljudi. Njegove priče ne govore prvenstveno o velikim historijskim događajima, nego o ljudima koji pokušavaju pronaći malo sreće u svakodnevnom životu. Posebno mjesto imaju likovi iz sefardske jevrejske zajednice u Bosni. Samokovlija ih prikazuje u njihovom svakodnevnom okruženju – u kućama, avlijama, dućanima i sarajevskim mahalama – bilježeći njihove običaje, porodične odnose, vjerovanja, nade i razočaranja. Iako su njegove priče duboko vezane za određenu zajednicu i vrijeme, osjećaji njegovih likova imaju mnogo šire, univerzalno značenje. Upravo zbog toga Samokovlijine pripovijetke nisu zanimljive samo kao svjedočanstvo o životu bosanskih Jevreja. One govore o siromaštvu, ljubavi, usamljenosti, dostojanstvu, iščekivanju i potrebi čovjeka da pronađe radost čak i onda kada mu okolnosti nisu naklonjene. „Nosač Samuel“ Među najpoznatijim djelima Isaka Samokovlije posebno se izdvaja „Nosač Samuel“, djelo koje se često smatra njegovim najznačajnijim književnim ostvarenjem. Objavljeno je 1946. godine, a naslovni lik Samuel pripada svijetu sarajevskih i bosanskohercegovačkih Jevreja koji je Samokovlija tako dobro poznavao. Samokovlija u ovom djelu ne idealizira svoje junake. Oni su obični ljudi sa svojim slabostima, željama, strahovima i malim radostima. Upravo u tome leži snaga njegovog pripovijedanja. Velike ljudske teme pronalazi u naizgled malim događajima. „Nosač Samuel“ danas je jedno od djela po kojem se najčešće prepoznaje književni opus Isaka Samokovlije, a izbor njegovih najboljih priča objavljivan je u brojnim izdanjima. „Od proljeća do proljeća“ i „Rafina avlija“ Prva zbirka pripovijetki „Od proljeća do proljeća“ objavljena je 1929. godine. U njoj se već prepoznaju osobine koje će obilježiti Samokovlijino kasnije stvaralaštvo: interes za svakodnevni život, socijalna osjetljivost i posebna pažnja prema ljudima koji žive na rubu društva. Pripovijetka „Rafina avlija“, objavljena 1927. godine, među njegovim je prvim zapaženim književnim radovima. Samokovlija kroz ovakve priče gradi svijet koji je istovremeno lokalno prepoznatljiv i univerzalan. Avlija, kuća, porodica ili komšiluk postaju prostor u kojem se odvijaju velike ljudske drame. Isak Samokovlija i Sarajevo Iako je rođen u Goraždu, Sarajevo je postalo jedan od ključnih prostora njegovog života i književnosti. U Sarajevu je završio gimnaziju, radio kao ljekar i kasnije djelovao u književnom i izdavačkom životu. Njegovo književno djelo danas je važno i kao zapis o jednom Sarajevu koje je nestalo. Kroz njegove likove i njihove svakodnevne živote mogu se upoznati tragovi sefardske kulture, običaja i društvenih odnosa koji su činili važan dio historije Bosne i Hercegovine. Samokovlijin odnos prema njegovim likovima posebno je važan. On ih ne posmatra s distance, nego s razumijevanjem i suosjećanjem. Upravo je taj izraziti socijalni osjećaj jedna od karakteristika po kojima se njegovo pripovijedanje razlikuje. Drugi svjetski rat i Samokovlijin život Drugi svjetski rat predstavljao je jednu od najtežih prekretnica u životu Isaka Samokovlije. Kao Jevrej u Sarajevu, nakon uspostavljanja Nezavisne Države Hrvatske bio je otpušten iz službe i izložen progonu. Bio je prisiljen nositi oznaku kojom su Jevreji bili obilježavani, zatvoren je i kasnije prebačen u izbjeglički logor na Alipašinom mostu. U proljeće 1945. uspio je pobjeći i skrivati se do oslobođenja. Ratno iskustvo predstavljalo je dubok lom u životu čovjeka čiji je književni rad do tada bio toliko snažno vezan za život bosanskohercegovačke jevrejske zajednice. Nakon Drugog svjetskog rata nastavio je raditi kao ljekar, ali i aktivno djelovati u književnom i kulturnom životu Bosne i Hercegovine. Samokovlija kao urednik i kulturni radnik Nakon rata Isak Samokovlija preuzeo je različite uloge u kulturnom i književnom životu Sarajeva. Uređivao je časopis „Brazda“, a kasnije je radio kao urednik u izdavačkom preduzeću „Svjetlost“. Pored književnog rada, bavio se i zdravstvenom prosvjetom te je objavljivao tekstove posvećene zdravlju i medicini. Ta kombinacija ljekarskog, književnog i uredničkog rada pokazuje koliko je Samokovlija bio prisutan u različitim područjima javnog i kulturnog života Bosne i Hercegovine. Dramski rad i „Hanka“ Pored pripovijetki, Isak Samokovlija pisao je i dramska djela. Među najpoznatijima su „Hanka“, „Plava Jevrejka“, „On je lud“ i „Fuzija“. Posebno je poznata drama „Hanka“, prema kojoj je 1955. godine snimljen istoimeni film u režiji Slavka Vorkapića. Film je snimljen nakon Samokovlijine smrti, tako da autor nije dočekao njegovu premijeru. Knjige i djela Isaka Samokovlije Književni opus Isaka Samokovlije obuhvata pripovijetke, zbirke priča i dramske tekstove. Među njegovim najpoznatijim djelima su: Od proljeća do proljeća (1929) Nosač Samuel (1946) Solomunovo slovo (1949) Tragom života Đerdan Priča o radostima Nemiri Hanka Plava Jevrejka On je lud Fuzija Njegove pripovijetke objavljivane su u brojnim izdanjima, a sabrana djela Isaka Samokovlije objavljena su u tri knjige 1967. godine. Naslijeđe Isaka Samokovlije Isak Samokovlija umro je 15. januara 1955. godine u Sarajevu. Sahranjen je na starom Jevrejskom groblju u Sarajevu. I više od pola stoljeća nakon njegove smrti, njegove pripovijetke ostaju važan dio bosanskohercegovačke književnosti. Vrijednost njegovog djela nije samo u tome što je sačuvao sliku jednog vremena i jedne zajednice, nego i u načinu na koji je govorio o univerzalnim ljudskim osjećajima. Samokovlija je znao pronaći književnu priču u svakodnevnom životu. Njegovi junaci često nisu moćni niti posebno važni u društvenom smislu, ali njihove male pobjede, razočaranja i nade imaju snagu koja nadilazi vrijeme u kojem su nastali. Zbog toga su knjige Isaka Samokovlije i danas vrijedan dio bosanskohercegovačke književnosti. Posebno su značajne za čitaoce koje zanimaju bosanska književnost, Sarajevo, život Jevreja u Bosni i Hercegovini, sefardska kultura, društvena tematika i klasične pripovijetke. Među njegovim djelima posebno se izdvajaju „Nosač Samuel“, „Od proljeća do proljeća“ i „Hanka“, naslovi koji su ostali dio književnog pamćenja Bosne i Hercegovine.