Moliere

Molière, pravim imenom Jean-Baptiste Poquelin (15. januar 1622. – 17. februar 1673.), bio je francuski dramaturg, glumac, reditelj i pozorišni umjetnik koji se smatra jednim od najvećih komediografa u historiji evropske i svjetske književnosti. Njegove komedije, u kojima je kroz humor, ironiju i satiru prikazivao ljudske slabosti i društvene mane, ostale su aktuelne stoljećima nakon njegove smrti.

Rođen je u Parizu kao Jean-Baptiste Poquelin, u uglednoj trgovačkoj porodici. Njegov otac Jean Poquelin bio je kraljevski tapiser i dobavljač dvora. Molière je pohađao jezuitski Collège de Clermont, a zatim studirao pravo u Orléansu. Iako je prvobitno imao mogućnost da nastavi porodičnu tradiciju i pravničku karijeru, odlučio je napustiti studije i posvetiti se pozorištu.

Molière i pozorište

Godine 1643. osnovao je zajedno s porodicom Béjart pozorišnu družinu L'Illustre-Théâtre i tada počeo koristiti umjetničko ime Molière. Početak njegove karijere nije bio jednostavan. Nakon finansijskih problema i neuspjeha pariške družine, godinama je putovao Francuskom, nastupao pred različitom publikom i usavršavao svoje glumačko i autorsko umijeće. Upravo su godine provedene na turnejama bile važne za razvoj njegovog prepoznatljivog komičarskog stila.

Povratkom u Pariz krajem 1650-ih Molière je počeo ostvarivati veliki uspjeh. Pred kraljem Lujem XIV. izveo je svoje predstave, nakon čega je dobio kraljevsku zaštitu. Od tada postaje jedna od najvažnijih figura francuskog dvorskog i javnog pozorišta. Godine 1665. njegova družina postaje kraljevska trupa, a Molière dobija važnu ulogu u organizaciji dvorskih predstava i zabave.

Najpoznatija djela Molièrea

Molière je napisao veliki broj komedija koje su postale klasici francuske i svjetske književnosti. Njegov opus obuhvata različite oblike komedije, od farsičnih i izrazito zabavnih predstava do složenih komedija karaktera u kojima se kroz humor istražuju ljudska psihologija i društveni odnosi.

Među njegovim najpoznatijim djelima posebno se izdvajaju Tartuffe, Mizantrop, Tvrdica, Građanin plemić, Škola za žene, Škola za muževe, Don Juan, Umišljeni bolesnik, Umišljene intelektualke, Scapinove spletke i Liječnik protiv volje.

Tartuffe i sukob s licemjerstvom

Jedno od najpoznatijih Molièreovih djela je Tartuffe, komedija koja se bavi licemjerstvom, lažnom pobožnošću i zloupotrebom povjerenja. Predstava je izazvala snažne kontroverze i bila zabranjena nakon reakcija predstavnika Crkve. Molière je godinama pokušavao dobiti dozvolu za javno izvođenje, a konačna verzija predstave odobrena je tek 1669. godine.

Tartuffe pokazuje jednu od ključnih karakteristika Molièreovog stvaralaštva: iza komedije i smiješnih situacija često se krije ozbiljna društvena kritika. Njegovi likovi nisu samo komični – oni predstavljaju određene ljudske osobine i slabosti poput pohlepe, licemjerstva, umišljenosti, škrtosti i opsjednutosti društvenim statusom.

Mizantrop, Tvrdica i Građanin plemić

U komediji Mizantrop Molière istražuje sukob između iskrenosti i društvenog pretvaranja. Glavni lik Alceste prezire licemjerstvo društva, ali istovremeno teško pronalazi svoje mjesto u svijetu u kojem su diplomatičnost i društvene konvencije gotovo neizbježne.

Tvrdica je jedna od njegovih najpoznatijih komedija karaktera. Kroz lik Harpagona Molière na duhovit način prikazuje kako opsjednutost novcem može potisnuti razum, osjećaje i porodične odnose.

U djelu Građanin plemić ismijava se društvena ambicija čovjeka koji želi pripadati višem društvenom sloju. Molière kroz komediju prikazuje pretjeranu želju za statusom, ugledom i imitiranjem aristokratskog života.

Molière kao glumac i pozorišni stvaralac

Molière nije bio samo pisac koji je stvarao tekstove za druge glumce. Bio je glumac, autor, reditelj i voditelj pozorišne družine, zbog čega je njegove komedije najbolje razumjeti kao djela namijenjena stvarnom izvođenju na sceni. Posebnu pažnju posvećivao je ritmu dijaloga, karakterizaciji likova i načinu na koji će glumci izgovoriti njegove replike.

Sarađivao je i s poznatim muzičarima svog vremena, posebno s Jean-Baptisteom Lullyjem, s kojim je stvarao komedije-balete. Među najpoznatijim rezultatima njihove saradnje nalazi se Građanin plemić iz 1670. godine. Kasnije je Molière sarađivao i s kompozitorom Marc-Antoineom Charpentierom, između ostalog na muzici za Umišljenog bolesnika.

Smrt i književno naslijeđe

Molière je umro 17. februara 1673. godine u Parizu, u 51. godini života, nakon izvođenja Umišljenog bolesnika, u kojem je sam igrao glavnu ulogu. Često se prepričava da je umro direktno na pozornici, ali historijski izvori navode da je preminuo nakon predstave, a ne tokom samog izvođenja.

Njegov značaj za književnost i pozorište teško je precijeniti. Molière je komediji dao novu umjetničku vrijednost i pokazao da humor može istovremeno zabavljati publiku i govoriti o ozbiljnim problemima društva. Njegovi likovi predstavljaju univerzalne ljudske osobine, zbog čega i danas djeluju prepoznatljivo čitaocima i pozorišnoj publici.

Djela Tartuffe, Mizantrop, Tvrdica, Građanin plemić, Škola za žene, Don Juan i Umišljeni bolesnik ostala su dio svjetskog književnog kanona, a Molièreovo ime postalo je gotovo sinonim za francusku komediju. Francuski jezik se zbog njegovog ogromnog kulturnog utjecaja često naziva i „jezikom Molièrea“.

Molièreovo stvaralaštvo i danas privlači čitaoce jer iza komičnih situacija prepoznajemo probleme koji nisu nestali: licemjerstvo, pohlepu, pretjeranu ambiciju, društveni pritisak, brak iz interesa i potrebu da ostavimo bolji utisak nego što to zaista jesmo. Upravo zbog te sposobnosti da kroz smijeh govori o ozbiljnim stranama ljudske prirode, Molière ostaje jedan od najvažnijih i najčitanijih autora francuske književnosti.