Mula Mustafa Bašeskija

Mula Mustafa Bašeskija

Mula Mustafa Bašeskija, poznat i pod pjesničkim pseudonimom Ševki, bio je bosanskohercegovački, odnosno bošnjački ljetopisac, pjesnik, kaligraf, učitelj i hroničar čiji su zapisi postali jedan od najvažnijih izvora za razumijevanje života Sarajeva i Bosne u 18. stoljeću. Rođen je u Sarajevu 1731. ili 1732. godine, u Mimar Sinanovoj mahali, a pretpostavlja se da je umro 18. augusta 1809. godine u svom rodnom gradu.

Bašeskija je iza sebe ostavio izuzetno vrijedno svjedočanstvo o vremenu u kojem je živio. Njegovi zapisi ne govore samo o velikim političkim i historijskim događajima, već i o svakodnevnom životu običnih ljudi – njihovim zanimanjima, porodicama, mahalama, bolestima, nesrećama, trgovini, vremenskim prilikama i događajima koji su oblikovali život Sarajeva. Upravo zbog toga njegov Ljetopis predstavlja mnogo više od obične hronike: on je svojevrsni portret Sarajeva 18. stoljeća.

Rani život i obrazovanje

Mula Mustafa Bašeskija bio je sin Ahmeda i unuk Kadri-hodže. Osnovno obrazovanje stekao je u mektebu kod Sulejman-efendije Arnauta, gdje je pokazao nadarenost i napredovanje u učenju. Kasnije je izučio i kazaski, odnosno zanat izrade i ukrašavanja tekstila, ali se prema dostupnim podacima tim zanimanjem nije dugoročno bavio.

Nakon toga nastavio je svoje obrazovanje, a 1757. godine počeo je raditi kao sibjan-mualim, odnosno učitelj u mektebu kod Ferhadije džamije. Dvije godine kasnije postao je imam i hatib Buzadži hadži-Hasanove džamije. Kasnije je radio i kao narodni pisar, a početkom 19. stoljeća bio je angažiran u Husrev-begovu vakufu.

Ovaj spoj obrazovanja, vjerskog rada i svakodnevnog kontakta s ljudima omogućio mu je da upozna različite slojeve sarajevskog društva. To će se kasnije snažno odraziti na njegov način bilježenja života grada.

Ljetopis Mula Mustafe Bašeskije

Najpoznatije i najznačajnije djelo Mula Mustafe Bašeskije jeste Ljetopis (1746–1804), poznat i kao Ljetopis o Sarajevu ili Zbornik / Medžmū'a. Bašeskija ga je vodio na osmanskom turskom jeziku, bilježeći događaje, ljude i pojave koje je smatrao važnim za svoje vrijeme.

Iako je Bašeskija počeo voditi ljetopis sredinom 18. stoljeća, u njemu je zabilježio i neke ranije događaje. Glavnina zapisa obuhvata period od 1746. do 1804/1805. godine, čime djelo obuhvata gotovo šest desetljeća života Sarajeva i Bosanskog ejaleta.

Posebna vrijednost Ljetopisa nalazi se u njegovoj svakodnevnosti. Bašeskija nije bilježio samo vladare, ratove i političke promjene. Zapisivao je imena i zanimanja ljudi, događaje u sarajevskim mahalama, cijene i trgovinu, vremenske nepogode, epidemije, požare, nasilne smrti, društvene sukobe i različite neobične događaje.

Uz imena umrlih osoba često je zapisivao i njihove osobine ili društveni položaj. Na taj način Ljetopis postaje dragocjen izvor za proučavanje demografije, društvene historije, kulture, jezika i svakodnevnog života Sarajeva u osmanskom periodu.

Sarajevo u 18. stoljeću kroz Bašeskijine zapise

Jedna od najvećih vrijednosti Bašeskijinog Ljetopisa jeste upravo činjenica da prošlost prikazuje iz perspektive čovjeka koji je živio među ljudima koje je opisivao. Umjesto udaljenog historijskog pregleda, čitalac dobija sliku grada iz dana u dan.

U njegovim zapisima pojavljuju se sarajevske mahale, zanatlije, trgovci, imami, učenjaci, siromašni i ugledni građani, ali i brojni pojedinci čija imena vjerovatno ne bi ostala sačuvana da ih Bašeskija nije zapisao. Ljetopis zbog toga predstavlja svojevrsni spomenik ljudima svakodnevnog Sarajeva.

Njegovi zapisi danas imaju veliku vrijednost za historičare jer pružaju podatke o društvenim strukturama, zanimanjima, nazivima mahala i jeziku tadašnjeg Sarajeva. Akademska istraživanja posebno ukazuju na bogatstvo jezičke građe koju je Bašeskija sačuvao u svom djelu.

Bašeskija kao pjesnik i kaligraf

Iako je najpoznatiji kao ljetopisac, Mula Mustafa Bašeskija bio je i pjesnik i kaligraf. Pjesme je potpisivao pseudonimom Ševki, a pisao je uglavnom na osmanskom turskom jeziku. Zabilježio je i nekoliko pučkih pjesama na bosanskom jeziku, kao i jednu didaktičku pjesmu na bosanskom.

U svojoj zbirci bilježio je i različite narodne priče, šale i zagonetke. Ovaj dio njegovog rada pokazuje da njegov interes nije bio ograničen na službenu historiju i velike događaje, već i na usmenu tradiciju, narodno stvaralaštvo i kulturni život običnih ljudi.

Vrijednost Ljetopisa za bosanskohercegovačku historiju

Mula Mustafa Bašeskija zauzima posebno mjesto u kulturnoj i historijskoj baštini Bosne i Hercegovine upravo zato što je sačuvao veliki broj podataka koji bi bez njegovih zapisa vjerovatno bili izgubljeni. Njegov Ljetopis danas se smatra jednim od ključnih izvora za proučavanje Sarajeva u 18. stoljeću.

Djelo je prvi put prevedeno i objavljeno u nastavcima u Glasniku Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine 1918–1919. godine, a kasnije je objavljivano kao zasebna knjiga. Jedno od poznatijih izdanja objavljeno je 1968. godine u Sarajevu u izdanju Veselina Masleše, u prevodu, s uvodom i komentarima Mehmeda Mujezinovića.

Kasnija izdanja učinila su Bašeskijin Ljetopis dostupnim mnogo širem krugu čitalaca. COBISS bilježi, između ostalog, dopunjeno izdanje iz 1987. godine, dok je Sarajevo-Publishing 1997. godine objavio izdanje od 472 stranice.

Književno i historijsko naslijeđe

Mula Mustafa Bašeskija preminuo je u Sarajevu 1809. godine, ali je njegovo djelo nastavilo živjeti kao jedan od najvažnijih pisanih tragova o životu grada u osmanskom periodu.

Njegov značaj nije samo u količini podataka koje je zapisao nego i u načinu na koji ih je bilježio. Bašeskija je pokazao da historiju ne čine samo veliki događaji i poznate ličnosti, već i svakodnevni život običnih ljudi. Njegov pogled na Sarajevo čuva imena, običaje, zanimanja, strahove, radosti i tragedije generacija koje su živjele prije više od dva i po stoljeća.

Zbog toga Mula Mustafa Bašeskija i njegov Ljetopis danas imaju posebno mjesto u proučavanju historije Sarajeva, bošnjačke književnosti, osmanske Bosne i kulturne baštine Bosne i Hercegovine. Za čitaoce koje zanimaju Sarajevo kakvo je nekada bilo, život u Bosni u 18. stoljeću i autentična svjedočanstva iz prošlosti, Bašeskijin Ljetopis predstavlja jedno od najvrjednijih djela bosanskohercegovačke kulturne baštine.