Nebojša Lujanović

Nebojša Lujanović (rođen 1981. u Novom Travniku) bosanskohercegovački je pisac, romanopisac, naučnik i profesor koji djeluje u Hrvatskoj. U svom književnom radu bavi se temama identiteta, pripadnosti, društvenih podjela, ratnog naslijeđa, manjina i položaja pojedinca između različitih kulturnih i društvenih prostora. Njegova proza često povezuje lične sudbine s velikim društvenim i historijskim pitanjima, zbog čega zauzima posebno mjesto u savremenoj književnosti Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Obrazovanje i akademski rad

Lujanović je diplomirao politologiju na Fakultetu političkih znanosti Univerziteta u Zagrebu, a zatim i sociologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Na istom fakultetu doktorirao je 2012. godine iz područja teorije književnosti. Njegov akademski rad povezan je s književnom teorijom, kulturalnim studijama i proučavanjem književnosti.

Pored književnog stvaralaštva, radio je kao profesor i predavač. Prema novijim biografskim podacima, zaposlen je na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, gdje predaje teoriju književnosti i kulturalne studije. Živi u Splitu.

Njegov profesionalni interes nije ograničen samo na pisanje. Bavio se uređivanjem, knjižarstvom, izdavaštvom i organizacijom kulturnih događaja, a godinama vodi i radionice kreativnog pisanja.

Početak književnog stvaralaštva

Nebojša Lujanović objavio je svoj prvi roman Stakleno oko 2007. godine. Uslijedili su zbirka priča S pogrebnom povorkom nizbrdo (2008.), roman Godina svinje (2010.) i roman Orgulje iz Waldsassena (2011.). Ovim djelima postepeno je izgradio prepoznatljiv književni izraz koji karakteriziraju društvena angažiranost, složena struktura i interes za marginalizirane ili društveno zapostavljene pojedince.

Njegova književnost često polazi od konkretne ljudske priče, ali je širi prema pitanjima koja nadilaze sudbinu pojedinca. Identitet, pripadnost, stereotipi, rat, migracije i društvene podjele ponavljaju se kao važne teme njegovog stvaralaštva.

Oblak boje kože

Posebno mjesto u opusu Nebojše Lujanovića zauzima roman Oblak boje kože, objavljen 2015. godine. Roman se bavi krivnjom i pravdom, žrtvom i nasiljem, položajem Roma, rasizmom i društvenim stereotipima, povezujući savremeni Zagreb s historijskim iskustvom progona Roma tokom Drugog svjetskog rata.

Radnja romana pokreće se nakon požara u zagrebačkom kafiću, kada društvo vrlo brzo pronalazi krivca u mladom Romu koji tamo radi kao konobar. Njegov bijeg prema Bosni otvara prostor za priču koja povezuje sadašnjost s traumama prošlosti, uključujući Porajmos, genocid nad Romima tokom Drugog svjetskog rata.

Roman je zbog svojih tema i književne izvedbe privukao značajnu pažnju kritike i bio je među finalistima nagrade roman@tportal.hr. Kritičari su posebno isticali način na koji Lujanović govori o iskustvu manjinskog i društveno nepovlaštenog položaja.

Oblak boje kože dobio je i međunarodni život. Na engleski ga je prevela Ena Selimović, a izdanje pod naslovom Cloud the Color of Skin objavljeno je 2024. godine. Roman je tako predstavljen i međunarodnim čitaocima, a njegovo objavljivanje na engleskom dodatno je skrenulo pažnju na teme Roma, Holokausta, rata, traume i identiteta u prostoru bivše Jugoslavije.

Južina i Fatalne simetrije

Nakon Oblaka boje kože, Lujanović je objavio romane Južina i Fatalne simetrije, čime je nastavio razvijati književni opus obilježen društvenim temama i promišljanjem savremenog čovjeka. Oba romana dio su njegovog zrelog književnog stvaralaštva.

Njegove knjige pokazuju interes za ono što se nalazi ispod površine svakodnevnog života – za neizgovorene sukobe, naslijeđene identitete, lične traume i društvene obrasce koji oblikuju ponašanje pojedinca.

Maratonac

Roman Maratonac objavljen je 2020. godine i predstavlja još jedan važan naslov u njegovoj bibliografiji. Sam naslov povezan je i s Lujanovićevim ličnim interesom za trčanje: prije nego što se posvetio maratonu, trenirao je veslanje u Veslačkom klubu Zagreb, a kasnije se posvetio dugoprugaškom trčanju.

Motiv maratona tako ima i šire značenje u kontekstu njegovog stvaralaštva – izdržljivost, granice, padovi i potreba da se nastavi dalje predstavljaju teme koje se mogu prepoznati i u njegovom književnom i životnom radu.

Tvornica Hrvata

U novijem periodu Lujanović je objavio i roman Tvornica Hrvata, koji je 2023. godine izabran kao najbolji neobjavljeni rukopis na natječaju izdavačke kuće VBZ. Time je nastavio svoje istraživanje identiteta i društvenih konstrukcija, tema koje su prisutne kroz značajan dio njegovog književnog opusa.

Naučni i stručni rad

Lujanovićev rad nije ograničen na književnu prozu. Objavio je i stručne i naučne knjige, među kojima se izdvajaju Autopsija teksta: Priručnik za kreativno pisanje, Prostor za otpadnike – od ideologije i identiteta do književnog polja i U rovovima interpretacija – strategija i tragedija nelegitimnog čitanja.

Posebno je značajna knjiga Prostor za otpadnike, u kojoj se bavi odnosom ideologije, identiteta i književnog polja. Njegov akademski rad tako se prirodno nadovezuje na književnu praksu: kao pisac istražuje društvo kroz fikciju, dok kao književni teoretičar proučava načine na koje književnost nastaje i djeluje u društvenom prostoru.

Kreativno pisanje i rad s mladim autorima

Lujanović se godinama bavi i kreativnim pisanjem. Vodi radionice pisanja širom Hrvatske, a iskustvo stečeno kroz takav rad pretočio je u priručnik Autopsija teksta. Njegov pristup pisanju povezuje praktično iskustvo autora s teorijskim znanjem iz književnosti i književne teorije.

Pored književnosti za odrasle, posvetio se i pisanju za djecu. Objavio je zbirku dječjih priča Kad odrasli zabrljaju, a napisao je i tekst U strahu su velike oči za pozorišnu predstavu.

Književni značaj

Nebojša Lujanović jedan je od autora čiji književni rad povezuje bosanskohercegovačko porijeklo, hrvatski književni prostor i šire iskustvo postjugoslavenskog društva. Njegova proza često propituje ono što se podrazumijeva pod identitetom i pripadanjem, posebno kada se pojedinac nađe između različitih sredina, kultura i kolektivnih sjećanja.

Od prvog romana Stakleno oko do djela poput Oblaka boje kože, Južine, Fatalnih simetrija, Maratonca i Tvornice Hrvata, Lujanović razvija književnost koja se ne zadovoljava samo pričanjem priče. Njegovi romani otvaraju pitanja o tome kako nastaju predrasude, kako prošlost oblikuje sadašnjost i koliko su lični identiteti zapravo povezani s društvom u kojem živimo.

Za čitaoce koje zanimaju savremena književnost Bosne i Hercegovine i Hrvatske, postjugoslavenska književnost, romani o identitetu, društvenim podjelama, ratu, traumama i položaju manjina, opus Nebojše Lujanovića predstavlja posebno zanimljiv spoj književnosti i društvene analize. Njegov roman Oblak boje kože posebno se izdvaja kao djelo koje kroz priču o Romima, rasizmu, ratnom naslijeđu i historijskom pamćenju otvara univerzalna pitanja o krivnji, pravdi, pripadanju i odnosu prema Drugome.