Brothers Karamazov

Autor: Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Šta se događa čovjeku kada se u istoj porodici susretnu strast, razum, vjera, cinizam i potpuni moralni pad? U svijetu Fjodora Dostojevskog odgovor nikada nije jednostavan. Braća Karamazovi posljednji je roman velikog ruskog književnika i jedno od najznačajnijih djela svjetske književnosti. Objavljen 1879. i 1880. godine, roman je istovremeno velika porodična tragedija, psihološka drama, kriminalistička priča i filozofska rasprava o nekim od najtežih pitanja ljudskog postojanja. U središtu romana nalazi se porodica Karamazov – otac Fjodor Pavlovič i njegova četiri sina: Dmitrij, Ivan, Aljoša i Smerdjakov. I teško je zamisliti međusobno različitije ljude. Dmitrij je strastven, nagao i vođen željama. Živi intenzivno, često bez razmišljanja o posljedicama, a njegov odnos s ocem dodatno je opterećen novcem, ljubomorom i ljubavnim rivalstvom. Ivan je njegov potpuni kontrast. Obrazovan, racionalan i skeptičan, pokušava svijet razumjeti razumom. Ali upravo ga razum dovodi do pitanja na koja razum možda nema odgovor. Aljoša je najmlađi i najduhovniji od braće. On vjeruje u dobrotu, oprost i mogućnost čovjekovog moralnog preobražaja. Za razliku od ostalih, ne pokušava pobijediti druge – pokušava ih razumjeti. A onda je tu Smerdjakov, najmračnija figura među braćom, čije mjesto u porodici i odnos prema ostalim Karamazovima postaju sve važniji kako se priča razvija. Njihov otac, Fjodor Pavlovič Karamazov, čovjek je kojeg je teško voljeti. Sebičan, pohlepan, razvratan i moralno neodgovoran, on je gotovo savršeno oličenje svega što će njegovi sinovi pokušavati prihvatiti, odbaciti ili nadvladati u sebi. A onda biva ubijen. Od tog trenutka Braća Karamazovi postaju i velika kriminalistička priča. Ko je ubio Fjodora Karamazova? Sumnja najprije pada na Dmitrija, koji je imao motiv, bijes i sukob s ocem. Ali Dostojevski nije zainteresovan samo za pitanje ko je fizički počinio zločin. Mnogo važnije pitanje glasi: Ko je moralno odgovoran? Tu roman postaje mnogo dublji od obične priče o ubistvu. Jer kod Dostojevskog granica između krivice i nevinosti nikada nije sasvim jasna. Čovjek može biti nevin pred zakonom, a ipak nositi ogromnu krivicu u sebi. Može biti kriv za nešto što nije učinio. Može željeti zločin, razmišljati o njemu ili ga prešutno prihvatiti, a da nikada ne podigne ruku. Upravo zato je suđenje Dmitriju jedno od najvažnijih mjesta romana. Sud pokušava utvrditi šta se dogodilo. Dostojevski pokušava utvrditi zašto se čovjek ponaša onako kako se ponaša. A između ta dva pitanja nalazi se cijeli njegov pogled na ljudsku prirodu. Braća Karamazovi nisu samo roman o jednoj porodici. To je roman o sukobu različitih pogleda na svijet. Dmitrij predstavlja strast. Ivan razum i sumnju. Aljoša vjeru i saosjećanje. Smerdjakov tamnu stranu čovjeka koja se pojavljuje kada se izgube moralne granice. Njihov otac predstavlja svijet u kojem želja i ego mogu postati važniji od bilo kakvog moralnog zakona. Zato se kroz roman neprestano vraćaju pitanja koja su i danas jednako neugodna kao u vrijeme kada ih je Dostojevski napisao. Ako Bog postoji, odakle dolazi patnja? Može li čovjek biti slobodan bez moralne odgovornosti? Može li razum objasniti sve? Šta čovjeka čini dobrim? Možemo li oprostiti nekome ko nam je nanio nepravdu? I, možda najteže pitanje od svih: Koliko smo zaista odgovorni za ono što činimo – a koliko za ono što smo željeli učiniti? Jedan od najpoznatijih dijelova romana je „Veliki inkvizitor“, razgovor koji Ivan pripovijeda Aljoši i koji se često smatra jednim od najvažnijih filozofskih odlomaka u istoriji književnosti. U njemu Dostojevski kroz književnu fikciju otvara pitanje slobode, vjere, autoriteta i čovjekove potrebe za sigurnošću. Ali vrijednost Braće Karamazovih nije samo u velikim filozofskim idejama. Dostojevski je prije svega izvanredan poznavalac ljudi. Njegovi likovi nisu jednostavno dobri ili loši. Oni su kontradiktorni, impulsivni, sebični, velikodušni, očajni, zaljubljeni, ljubomorni, plemeniti i slabi – često sve u isto vrijeme. Zbog toga Karamazovi djeluju toliko stvarno. Dmitrij može biti groteskno neodgovoran, a istovremeno sposoban za iskreno kajanje. Ivan može biti briljantan i racionalan, ali ga vlastite ideje mogu odvesti u unutrašnji haos. Aljoša je duboko religiozan, ali njegova dobrota nije naivna – on je okružen ljudima koji ga stalno prisiljavaju da preispituje vlastitu vjeru. Čak ni Smerdjakov nije samo „zli brat“. Njegov lik otvara pitanje šta se događa kada čovjek svoje postupke opravda tuđim idejama. Upravo zbog toga roman ostavlja snažan utisak čak i više od jednog stoljeća nakon objavljivanja. Dostojevski ne daje čitaocu jednostavne odgovore. On postavlja pitanje. Zatim ga zakomplikuje. Zatim ga okrene iz drugog ugla. I na kraju vas ostavi da sami odlučite šta mislite. Braća Karamazovi su istovremeno roman o porodici, vjeri, ateizmu, krivici, slobodnoj volji, ljubavi, požudi, novcu, nasilju, oprostu i iskupljenju. Upravo tu širinu ističu i savremena izdanja romana, koja ga opisuju kao snažno promišljanje vjere, smisla i morala, uz priču o ubistvu i suđenju koja pokreće cijelu radnju. I možda je upravo zato ovo roman koji se ne čita samo jednom. Kada ga prvi put čitate, možete pratiti misteriju. Drugi put možda više primjećujete Ivana i njegovu borbu sa vjerom. Treći put možete potpuno drugačije gledati Aljošu. A što više razmišljate o Karamazovima, to je teže odvojiti pitanje „ko je kriv?“ od mnogo neprijatnijeg pitanja: Šta bih ja učinio da sam na njihovom mjestu? Braća Karamazovi nisu lagana knjiga. Ali nisu ni knjiga koju treba čitati samo zato što je „klasik“. To je roman koji i danas postavlja pitanja koja čovjek ne može lako izbjeći. Šta znači biti slobodan? Šta dugujemo drugim ljudima? Može li ljubav pobijediti mržnju? Može li čovjek živjeti bez vjere u nešto veće od sebe? I koliko je malo potrebno da se porodica, ljubav i moral pretvore u haos? Dostojevski je svojim posljednjim velikim romanom stvorio djelo u kojem se kriminalistička napetost, psihološka drama i filozofija neprestano prepliću. Zato se Braća Karamazovi i danas smatraju vrhuncem njegovog stvaralaštva i jednim od velikih romana svjetske književnosti. Ako želite čitati Dostojevskog zbog njegove sposobnosti da prodre u najmračnije i najdublje dijelove ljudske psihologije, Braća Karamazovi predstavljaju njegovu završnu i možda najambiciozniju književnu izjavu. Roman nakon kojeg pitanje nije samo: Ko je ubio Fjodora Karamazova? Nego: Ko smo mi kada nam se oduzmu izgovori, društvena pravila i tuđa očekivanja? I šta ostaje od čovjeka kada mora sam odgovoriti za vlastitu slobodu?