Dovoljno hladno za sneg

Majka i kći stižu u Tokio iz dvije različite zemlje i nekoliko jesenjih dana provode zajedno. Šetaju uz kanale, sklanjaju se od tajfunske kiše, jedu u malim kafićima i restoranima i obilaze galerije moderne umjetnosti. Sve vrijeme razgovaraju, o vremenu, horoskopu, odjeći i stvarima, o porodici, udaljenosti i sjećanju. Pa ipak, mnogo toga ostaje nejasno. Da li je ovo zaista razgovor dvije osobe ili čujemo samo glas kćeri? I šta je pravi razlog ovog neobičnog, pomalo sablasnog putovanja? Džesika Au u kratkom, gusto napisanom romanu postavlja pitanja koja se tiču svih nas: možemo li uopšte pronaći zajednički jezik s drugima, šta sve ljubav u sebi nosi i koliko zaista imamo pravo da upoznamo unutrašnji svijet osobe koja nam je najbliža. Tiha, precizna i melanholična knjiga, istovremeno putopisni zapis i elegija o majkama i kćerima, za čitaoce koji vole prozu u kojoj se najvažnije stvari kriju između rečenica.