Ispisana na dvanaest ploča, ova priča se može prepoloviti na dva jednaka dijela. Prvi dio posvećen je glorifikaciji glavnog junaka, Gilgameša, kao velikog, mudrog i silnog bića, koje je bog i batina u svom utvrđenom gradu Uruku i kao božansko - ljudskog bića: samo jednom svojom trećinom je smrtnik, a dvjema trećinama bog. Drugi dio kipti od naprezanja da se dokuči tajna vječnog života, čiji je ključ jedino uspio da uzme onaj izabrani čovjek – Utnapištim. Traganje za besmrtnosti dobija ogromne razmjere. Gilgameš postaje opsjednut mišlju da bi mogao izbjeći smrt i ta misao mu daje snagu da savlada nesavladivo, da nemoguće učini mogućim… I kada je njegov san bio gotovo ostvaren, neočekivano, ponovo postaje prah, nešto čiji se oblik više ne može ni naslutiti. Izgubivši travku vječnosti, on je izgubio božanski dio sebe. Ostao je još samo onaj mali i nemoćni čovjek u njemu, koji se bez opiranja uklesao u tvrdi kamen smrti.