Hercegovačke kristalne noći

Autor: Samija Rizvanović

Hercegovačke kristalne noći (Ratni zločini nad civilima u Hercegovini od 1992. do 1994. godine) ... Draženko me traži, a ja šutim. Postroji nas sve i, nema druge, iziđem. Uhvati me za vrat i izbaci vani. Bila su četvorica ustaša. Izveli su me na krug, osvijetljen, između baraka i mučili. Glavni je bio Draženko. Među njima je bio i jedan Senad Bešić Trebinjac, koga svi po zlu pamtimo. Udarali su me nogama u vrat, u lice, a najviše u leđa. Krv mi je tekla i na nos i na usta. Tri, četiri puta sam gubio svijest, ali su me nosili pod česmu da se avertim i ponovo tukli. Onda sam čuo kako Draženko traži nož od one trojice da me zakolje. Ali nijedan od njih nije imao nož. Razbio je armirano staklo na prozoru... Tim staklom me počeo da kolje. Krv je potekla i Draženko je prislonio usta na moj vrat i počeo da pije moju krv. Ponekad bi prekinuo i rekao: Što volim balijsku krv! Kad je prestao, zapalio je cigaretu i stavio mi je u usta puna krvi. Jedi, ne smiješ pušit! (Iz svjedočenja Sulejmana Čauševića)