Ordesa

Pripovjedač ovog romana je čovjek na raskršću. Roditelji su mu nedavno umrli, brak se raspao, a sinovi su odrasli. Vraća se u mislima rodnom kraju i Ordesi, planinskom mjestu na sjeveru Španije, i shvata da jedini način da se suoči s onim što osjeća jeste da počne da piše. Iz toga nastaje hronika bez uljepšavanja: djetinjstvo u skromnoj porodici koja je mnogo radila i malo dobijala, Španija šezdesetih i sedamdesetih, neuspjesi i rijetki trijumfi, alkohol i nevjere koji su ga doveli do razvoda, i nespretna ljubav prema sinovima. Sve to Manuel Vilas ispisuje kao arhiv uspomena na ljude i stvari kojih više nema, bez laži i bez lake utjehe. Kroz te slike provlači se pitanje identiteta. Šta je čovjek kada ostane bez roditelja i bez braka? Ko smo kada ostanemo sami sa sjećanjima? Ordesa je lična i duboko iskrena proza o žalosti, porodici i prolaznosti, knjiga u kojoj se tuga i nježnost smjenjuju na svakoj stranici.