Gradinar/Pevačeve žrtve

Vanvremenska poezija prožeta duhom jedinstva srodnih duša, čija univerzalna vizija i vera u humanost nema granica. Tagore je volio život u svim njegovim oblicima. Kao iskreni i pažljivi posmatrač prirode, on u svakoj njenoj manifestaciji prepoznaje istovjetnost između apsolutnog i posebnog, između suštine svakog čovjeka i suštine univerzuma. Osim što pokazuje kolika je njegova ljubav prema prirodi, jasno je i kolika je njegova ljubav prema ljudima i životu. I upravo ga je ta ljubav upoznala sa različitim osjećanjima, iskazanim u raznim nijansama tuge i radosti, razočaranja i nade, strepnje i hrabrosti, nježnosti i naklonosti. Bogat evokacijama, jezik ovog indijskog pjesnika dopire do nas kao eho najskrivenijih dubina duše. Dok mistični panteizam prožima svaku riječ, harmonija caruje u pjesmama obdarenim prefinjenom muzikalnošću: Tagore ima moć da svaki poetski element objavije posebnom aurom sugestije i suptilnom i neodoljivom čarolijom.