Pjesme -Šantić

Aleksa Šantić

Aleksa Šantić (Mostar, 27. maj 1868. – Mostar, 2. februar 1924.) jedan je od najznačajnijih pjesnika Bosne i Hercegovine i jedan od najistaknutijih lirskih autora južnoslavenske književnosti. Njegovo stvaralaštvo obilježilo je prijelaz iz 19. u 20. stoljeće, a njegove pjesme i danas zauzimaju posebno mjesto u književnoj baštini Bosne i Hercegovine. Šantićeva poezija prožeta je ljubavlju, zavičajem, socijalnom pravdom, patriotizmom i dubokim humanizmom, zbog čega ga smatraju jednim od najvećih pjesnika ovih prostora. Rođen je u uglednoj trgovačkoj porodici u Mostaru, gradu kojem je ostao vjeran tokom gotovo cijelog života. Nakon školovanja u Trstu i Ljubljani vratio se u rodni grad, gdje se, uprkos porodičnim očekivanjima da nastavi trgovački posao, posvetio književnosti i kulturnom radu. Bio je jedan od osnivača i urednika književnog časopisa Zora, koji je imao važnu ulogu u razvoju književnog života Bosne i Hercegovine krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Šantićevo pjesništvo inspirirano je životom Hercegovine, ljepotom Mostara, narodnom tradicijom i sevdalinkom. Njegove najpoznatije pjesme, među kojima se izdvajaju Emina, Ostajte ovdje, Veče na školju, Pretprazničko veče i Moja otadžbina, odlikuju se izuzetnom lirikom, emotivnošću i snažnim osjećajem pripadnosti zavičaju. Posebno mjesto zauzima pjesma Emina, inspirirana Mostarkom Eminom Sefić, koja je postala jedna od najpoznatijih pjesama na Balkanu i vremenom prerasla u bezvremensku sevdalinku. Pored ljubavne lirike, Aleksa Šantić pisao je socijalnu i rodoljubivu poeziju u kojoj je izražavao suosjećanje prema običnom čovjeku, siromašnima i potlačenima. Njegova pjesma Ostajte ovdje ostala je simbol ljubavi prema domovini i jedna od najcitiranijih pjesama južnoslavenske književnosti. U svojim djelima uspješno je spojio elemente narodne tradicije, orijentalne kulture Bosne i Hercegovine i evropske književne moderne. Osim što je stvarao originalnu poeziju, Šantić je prevodio djela njemačkih pjesnika, posebno Heinricha Heinea, čime je doprinio povezivanju evropske i domaće književnosti. Bio je aktivan kulturni radnik i predsjednik Srpskog pjevačkog društva Gusle, okupljajući brojne književnike i umjetnike svog vremena. Aleksa Šantić preminuo je 2. februara 1924. godine u Mostaru, ostavivši iza sebe bogato književno naslijeđe koje se i danas izučava u školama i na univerzitetima. Njegova djela prevedena su na brojne jezike, a njegova poezija ostala je trajni simbol Mostara, Hercegovine i bosanskohercegovačke književnosti. Šantićevi stihovi i danas nadahnjuju čitatelje svojom ljepotom, emocijom i univerzalnim porukama o ljubavi, čovjeku i zavičaju.