Ljudi bez grobova

Sve počinje ljubavlju. Mladić je zavolio djevojku, ali kod njenog oca su već došli prosci, a ona se nije usudila da pogazi očevu riječ. Zaljubljen i povrijeđen, mladić je uzeo pušku i počeo da dijeli pravdu onako kako ju je on vidio. Odmetnuo se, a potjera za njim trajala je četrdeset sedam dana. Pripovjedač romana je sin tog odmetnika. Decenijama kasnije, on istražuje potjeru za ocem, a svaki pronađeni trag vodi ga i prema književnosti i prema pitanjima koja nadilaze porodičnu priču: šta je otac, a šta mitski otac, ko su žrtve, ko su umjetnici i kakva je veza između sudbine i velike literature? Enes Halilović piše roman koji se igra pravilima pripovijedanja. Za razliku od većine knjiga, u kojima se smrti gomilaju prema kraju, ovdje se priča kreće drugim putem. Ljudi bez grobova je slojevita proza o pamćenju, ocu i sinu, nasilju i ljubavi, u kojoj se lokalna legenda pretvara u razgovor o samoj književnosti.