Zbjeg

Iz knjige Zbjeg - Put u Srebrenicu ... Tog momenta nismo ni znali da smo upravo postali izbjeglice. Ne sjećam da sam do tada ikada upotrijebio tu riječ. Ali ne bilo kakve izbjeglice! Nismo otišli na neko bezbjedno mjesto ili u neku treću zemlju. Otišli smo da se krijemo u planinama istočne Bosne. Kao da se u šumi možeš sakriti od rata. On te zajedno sa strahom stigne u sekundi. Prolazi kroz zidove, ide preko planina, rijeka. Ulazi u ljudski um, u ljudska srca, u ljudske duše. Smjesti se tu i neće da ode. ... Bježali smo sve misleći da ćemo naći neko skrovitije mjesto a četnici su tukli istom žestinom. Mislili smo da su pobili sav narod oko Žepe i da smo mi možda jedini još ostali živi i da će doći red i na nas.... ... Ona strana planine Javor kojom smo se prethodni dan popeli vidi se iz Stoborana ali ova kojom smo se sad spuštali se ne vidi i taj krajolik je mom oku bio potpuno nepoznat. Bio sam očaran ljepotom koja se pred nama ukazala. Tu sam se više nego ikada zaljubio u ovaj dio istočne Bosne. Pred nama se prostirao pogled ka istoku. Proplanci niz koje smo silazili slivaju se jedan u drugi i zajedno čine predivan plato iza kojega se vide stijene kanjona Drine. Drina se odatle ne vidi, ni jedan njen dio, jer ona teče dnom dubokog kanjona. Sa druge strane su stijene koje čine granicu Srbije a iza njih se izdiže planina Tara. Na nekim mjestima između planinskih usjeka pogled dopire duboko ka unutrašnjosti Srbije. Dođosmo mi do kraja Bosne - pomislim. Dalje se nema kud...