Sjever i jug

Autor: Elizabeth Gaskell

Najbolji socijalni roman Elizabeth Gaskell ujedno je i intrigantna pripovijest o odnosu između Margaret Hale, rođene na engleskom jugu, i Johna Thorntona, sjevernjačkog industrijalca. Kad njezin otac odbaci svećenički poziv zbog vjerskih sumnji, Margaret je prisiljena preseliti se iz Helstonea, svojeg voljenog doma na jugu, u industrijski grad Milton na sjeveru. Kada prvi put susretne Johna Thorntona, učenika svojeg oca i čovjeka koji se nalazi na položaju moći nad radnicima, zgranuta je njegovim pogledima na svijet. No štrajk radnika u tvornici i obiteljska tragedija navode Margaret da shvati stvarnost života u gradu, a Thorntona da otkrije humanost. Tek će tada vidjeti jedno drugo u drukčijem svjetlu i otkriti mogućnost trajne ljubavi. Ovaj pronicljiv i suosjećajan, dramski bogat roman krasi jedan od najoriginalnijih i najbolje zaokruženih ženskih likova cijelog viktorijanskog razdoblja, Margaret Hale. Sjever i jug prikazuju ne samo surovu stvarnost engleskog 19. stoljeća, nego i mladu ženu u otkrivanju same sebe, nijansirano oslikavajući sve što ljude dijeli i spaja. RECENZIJE: "Zadivljujući roman, pun karaktera i snage." Charles Dickens "Sjajan spoj romanse a la Austen i prikaza klasne borbe, posljedica društvenih nepravdi i kapitalizma. Roman je miks Austen i Dickensa, s daškom sestara Brontë, a ipak sasvim upečatljivo svoj." Silver Petticoat Review O AUTORU: Elizabeth Gaskell (1810. - 1865.) najpoznatija je po romanima s prizorima iz ladanjskog života Engleske u kojima često skreće pažnju na golem društveni jaz između bogatih i siromašnih. Ona je vješta, darovita i još uvijek rado čitana pripovjedačica. Rođena je 1810. godine u Chelseaju u obitelji Williama Stevensona, državnog službenika i bivšeg unitarijanskog svećenika. Veći dio djetinjstva, međutim, provela je pod budnim okom tete koja je živjela u Knutsfordu, živopisnom gradiću u blizini Manchestera, koji će poslije postati "Cranford" iz istoimenog romana. Nekoliko godina provela je u školi u Stratford-upon-Avonu i sve do sklapanja braka s velečasnim Williamom Gaskellom 1832. godine živjela kod raznih rođaka na sjeveru Engleske. Gaskell će poslije postati slavan svećenik Unitarijanske kapele u Cross Streetu u Manchesteru. Brak je bio uglavnom vrlo sretan - imali su četiri kćeri i sina. Međutim, sin je umro u dojenačkoj dobi i smatra se da je Elizabeth svoj prvi uspješni roman, Mary Barton, pisala kako bi pokušala ublažiti tugu. Kao humanitarna aktivistica, mnogo je vremena provela radeći sa siromašnima u Manchesteru i okolici, a jedna od tema koje se ponavljaju u njezinim romanima jest potreba za društvenom reformom i pomirenjem engleskih klasa. Njezin položaj supruge Williama Gaskella, a zatim i uspješne spisateljice, donio joj je širok krug prijatelja iz profesionalnog i književnog svijeta. Nakon uspjeha romana Mary Barton Dickens je 1850. godine isposlovao da gospođa Gaskell postane redovita suradnica njegova časopisa Household Words, za koji je pisala novele sljedećih trinaest godina. Bila je osobito bliska sa Charlottom Bronte, s kojom se redovito dopisivala. U pismu prijateljici napisanom 1851. godine, godinu dana nakon njihova prvog susreta, Bronte je napisala: "Gđa Gaskell je žena čijeg se društva ne mogu zasititi, kao ni razgovora s njom. Čini mi se ljubaznom, pametnom, aktivnom i iskrenom." Nakon Charlottine smrti 1855. godine Elizabeth je napisala svoju slavnu biografiju Život Charlotte Bronte. Životna priča Elizabeth Gaskell može izgledati kao priča o supruzi i majci koja se kasno u životu počela baviti pisanjem gotovo kao razbibrigom, no to je daleko od istine. Bila je vrlo produktivna i profesionalna. Između ostalih, valja istaknuti njezine romane Cranford (1853.), Ruth (1853.), Sjever i jug (1855.), Sylvijini ljubavnici (1863.) i novelu Rođakinja Phyllis (1864.). Njezin posljednji roman, Supruge i kćeri (1866.), ostao je nedovršen jer je u studenom 1865. Elizabeth iznenada preminula od srčanog udara. Sjever i jug prvi je put objavljen u dvadeset dva tjedna nastavka u Dickensovu časopisu Household Words, od rujna 1854. do siječnja 1855. Tek je u novije vrijeme svrstan među njezina najbolja djela.