Drugi svjetski rat odvija se na dalmatinskom otoku, a četiri žene i jedna djevojčica pokušavaju živjeti normalnim životom u neočekivanim i nenormalnim okolnostima. Staša Aras u romanu Suhozid poetskim jezikom pripovijeda o sudbinama Anke, Mile, Lidije, Vere, Marte i Blage, toliko ih približavajući čitatelju da gotovo možete osjetiti miris makije i smilja toga škrtog otoka, buru kako vam razmazuje kapljice mora po licu, pod prstima opipati hladan kamen dalmatinskih kuća ili okusiti proju tek izvađenu iz pećnice. Suhozid opisuje kako se život odvija kada se čovjek navikne na glad, čekanje, nepovjerenje, neimaštinu, gužvu, neizvjesnost i strah dok istovremeno dočarava i trenutke živosti, veselja i slavlja, koji poput mladih izdanaka donose svjetlo i nadu čak i u najtežim situacijama. Priču o životima ovih žena nadopunjuju didaskalije, zbog čega povremeno imamo dojam da prisustvujemo igrokazu – kao da se rat i sve što on nosi odvija na nekoj pozornici, dok stanovnici otoka, pogođeni njegovim posljedicama, postaju tek statisti u vlastitim životima. Marija Ott Franolić