Stotinama kilometara dug povratak kući bit će dramatično i mukotrpno iskustvo za pet žena koje su puštene iz norveškog zarobljeničkog logora u proljeće 1945. Bez prikladne obuće i hrane, obrijanih glava koje su znamen i kazna za suradnju s nacistima, s teretom vlastitih misli o odlukama koje su onomad donijele, one pješače svojim domovima kroz spaljenu i ratom uništenu Laponiju. Uz strepnju o neizvjesnoj budućnosti koja ih čeka, a koja neprestano tinja u njihovim glavama, ove će odvažne pješakinje razviti nevjerojatno međusobno razumijevanje i solidarnost. No hoće li to biti dovoljno da ožiljci nestanu, da se razlozi njihovih odluka razvodne i da sve one prevladaju strahove koji ih obuzimaju zbog povratka? Nakon Na križanju četiriju cesta , novi roman Tommija Kinnunena, Rekla je da se ne kaje , surovo je istinita proza o svim onim tihim i nevidljivim ženama, sudionicama rata izvan bojišnice. Riječ je dirljivoj posveti ženskoj odlučnosti i nevjerojatnoj hrabrosti i snazi ljudskog duha u turobnim vremenima, a njihovo je pješačenje emotivno putovanje u mračne dubine dvojbenih odluka koje su ih zauvijek obilježile.